Potkozarje i Lijevče Polje velike su regije koje se prostiru na teritoriji nekoliko opština, odnosno gradova: Gradiške, Prijedora, Kozarske Dubice, Novog Grada, Laktaša i Srbca. Svaka od te dvije regije ulazi u teritorijalni sastav neke od tih lokalnih zajednica, ali samo se Gradiška može pohvaliti da u sebe uključuje dijelove i jedne i druge. Obje regije poznate su po marljivosti svojih ljudi, plodnom tlu, poljoprivredi i stočarstvu. Naravno, opšte političko-ekonomsko stanje u Bosni i Hercegovini uticalo je na mnoge stanovnike ovih područja da bolji život potraže u inostranstvu ili u nekom od obližnjih gradova. Ipak, sve veći interes za zdravim načinima života, ali i prijetnje globalnim nestašicama osnovnih životnih namirnica selu i poljoprivredi vratio je značaj i mnoge poljoprivredne proizvođače ponukao da pojačaju svoje aktivnosti a neke mještane i da tek počnu s njima.
S obzirom na to, kako je već navedeno, da se obje regije prostiru na području Gradiške, onda ne čudi da je lokalna uprava baš u toj lokalnoj zajednici prepoznala značaj razvojnih potencijala poljoprivrede za sve svoje građanke i građane. Turistička organizacija Grada Gradiška realizirala je projekt „Kuća Lijevča i Potkozarja“. Radi se o objektu u kojem se mogu kupiti proizvodi s poljoprivrednih gazdinstava iz spomenute dvije regije. Izgradnju same kuće finansirao je Grad, a svoje proizvode mogu prodavati registrovana poljoprivredna gazdinstva, a proizvodi moraju biti testirani i imati potvrdu o zdravstvenoj ispravnosti. Samo certificiranje i brendiranje proizvoda finansijski pomaže Turistička organizacija Grada Gradiška, koja, također, proizvode i otkupljuje.
Autor fotografija: Predrag Zec
Sama Kuća otvorila je vrata 9. novembra 2020. godine u centru Gradiške predstavljajući 12 proizvođača. Bilo je to nezgodno, pandemijsko vrijeme, koje će obilježiti i cijelu 2021. godinu, ali unatoč tome danas u Kući Lijevča i Potkozarja svoje proizvode nudi blizu 30 proizvođača. Neki od njih su: Poljoprivredno gazdinstvo Malešević sa svojim ljutim sosom pod nazivom „Đed Niko“ napravljenim od paprika koje sami uzgajaju; Pčelinjak Gagić koji nudi kozmetičke proizvode od meda; Voćna rakija Sofija – i viljemovka i šljivovica; Gazdinstvo Gvozdenac – carstvo aronije koju pretvaraju u sve, od džema do vina; PPG Subotić sa svojim čokoladama, pastom i drugim proizvodima od lješnika ili PPG Novaković s brendom „Ukusi Lijevča“ iza kojeg se krije džem od jagoda.
Hladno cijeđeni voćni sokovi, pekmezi, džemovi, pčelarski proizvodi, ljuta alkoholna pića, domaće vino, čajevi, tinkture, pivo iz kućne radinosti, prirodna kozmetika, suveniri, cekeri, majice… samo su neki od proizvoda koji plijene pažnju. Ono što se na prvi pogled pomisli je: Ako su ovi proizvodi upola ukusni kako izgledaju, isplati ih se kupiti. Nakon degustacije se ispostavi da su izgled i ukus izjednačeni i onda je njihova isplativost neupitna, pogotovo jer su cijene pristupačne.
Ulaganja, s obzirom na učinak koji je postignut, nisu bila velika. Recimo, u 2020. godini izdaci za nefinansijsku imovinu iznosili su 26.755 KM a za nabavku robe za PJ „Kuća Lijevča i Potkozarja“ uloženo je 12.618 KM. To je, dakle, za cijelu godinu, a sam pogled na brojnost i raznovrsnost artikala, na njihov sastav i izgled pakiranja stvara utisak da je sve to koštalo mnogo više.
Napisao: IREI tim