U zamršenoj mreži balkanske geopolitike, dinamika pregovora s ozbiljnim provjerama zakazanim za mart 2024. u BiH, služi ne samo kao zamagljeno zeleno svjetlo za napredak, već i nijansirani signal usmjeren prema ukorijenjenom političkom ešalonu.
Narativ koji se ispleo tokom posljednja dva desetljeća odražava lukave manevre političkih elita na čelu. Ove figure, čvrsto usađene u vlasti, ne samo da su akumulirale značajno bogatstvo i uticaj, već su to postizale upravo zahvaljujući decenijama neodređenosti i zastoja. Tradicionalni EU podsticaji imaju malo utjecaja na njihove odluke. Njihova ‘mrkva’ usađena je u društvenom tkivu ispunjenom nedostacima a ne napretkom.
Nastaje goruće pitanje: tko drži ‘štap’? Pretpostavka da građani, kroz izbore daju neosporni legitimnost ovim elitama, ne smije biti fer.
U središtu leži sistemski okvir, sam temelj naše semi-demokratske strukture. Priznanje sistemskih nedostataka je opće prisutno, ali strategije za transformaciju su skoro uvijek usklađene su s etničkim i teritorijalnim podjelama- njegovanje vječnog stanja sukoba.
Ovo navodno očigledno otkriće iznenađujuće nailazi na minimalao neslaganje među promišljenim građanima. Nesklonost prema promjeni ukorijenjenih perspektiva i prihvatanje alternativnih gledišta stoji kao još jedan pečat uticaja političke elite. Intelektualna elita prilagođava se dominantnoj naraciji, ukrasavaju je I dodatno održavaju. Vjerujući ili ne u službene konstrukte, tako najlakse osiguravaju prostor za vlastitu egzistenciju.
Ipak, ova farsa paradoksalno može služiti nekoj dubljoj svrsi.
Dok ciklički kontinuitet traje, granice unutar ovog elitnog utočišta ipak su stisnute, postajući sve teže dostupne onima koji bi bili dio elite, al još nisu. Perspektiva pregovora pruža intrigantne mogućnosti, posebno obrazovanom sloju, nudeći pristup resursima, procesima i profesionalnim putevima.
Stoga, ako nadolazeća provjera Komisije ne uspije izvršiti opipljiv pritisak na vladajuću elitu, ona bar treba biti snažan podsticaj za čekajuću kohortu – političku alternativu i nove intelektualne snage. Od nečega se mora živjeti.
I tako…budućnost možda zaista nosi u sebi potencijal za presudni preokret, ne samo u politici ili pregovorima, već u samom tkivu društva i upravljanja, pozivajući na novo doba napretka, odgovornosti i inkluzivnosti. Razlozi su nekad i nebitni.